Ko renge mete nial itolin nat mirivriv vajin ko Iesu ekail drrelan elep van mare owra “Eloi! Eloi! Lama sapaktani?” nga muwra puwra mirpel “Atua suk Atua suk, erpese kumiel lingik?”
Ko ni ela niv nga elim nga ko ela nai nga eru nga ko esarrerr imare emteni melrin, ko olot erij erres surir. Ko obbri otvi niv nir, ko elai tevi jinibb sen nir, ko nir arlai tevi jinibb nir. Ko ololi kele erpok renge nai.
Ko Iesu engavsi lenglengen e ko owra “Erpese dul ngel nir arpej nelesien? Nuwretun nga nuwretun lengleng nuwrai tevi kami, sete mara-lai nelesien san tevi dul ngel nir.”
Daron nga Iesu m̃ilesi nesevin m̃iting, ko m̃eri Isrel nir nga marpitevi nesevin marting, ko engavsi, ornge lenglenge esij renge nolon, erpe p̃iap nawone.
Mian ko Pita owrai tevi owra “Aeneas, lelingen wolok ko pa Iesu Kristo puloli kuprres luwi. Kuptur mera kuplulngi maling som!” Ko vesan rres Aeneas otur imare.
Mian ko Pita okoni twenir, ko ejiol vitan ko olot. Olot jile ko erieni non mawos vin nga mimij nga ko everuse, owra “Tapita, kupmera!” Tapita eleng raji meten, ko daron nga m̃ilesi Pita, ko emra elik.
Jinibb sulsulen ngok sete erpe jinibb sulsulen m̃inij nir, nga daron nga derteren se kerr mijkie ko sete marong pote kerr. Ko nanu jijle nga marok-rrowrrowe jinibb arrowrrowe ni kele. Ni orongwos rrerrarre pa osuw. Ko nanu sansan kobbong, ni nololien sen ejkie.