“Ko tuwan pia-tekai tasin pia-lingi re mijen, ko tata kele pia-loli pirpok tevi natun; ko natur kele nir para-tur imare, para-teka tata ser ko tasu ser para-lingi van re mijen.
Ko lap̃en ejki malume, ko orongwos puto bbong beblen; ko daron nga nanu nga m̃iterter mivini, rreknga poro nga jinibb sopor partur imare parloli p̃isij tevi ni suri nale nga muosuri, ko ni elngi kurtweni evesane.
Ko niaken p̃itkai niaken sen ko p̃ilngi renge mijen, ko tata p̃itkai natun norman p̃ilngi renge mijen, ko bipiwarreng partur imare ko partere tata ko tasu ser, ko parevji pinir parmij.
Ko lap̃er sete artoe renge nolor; arlik beblen bbong, mian ko daron nga nat m̃ikarkar renger e suri nale ne batun vanu se Atua, ko marojir suri, marloli m̃isij tevir suri, ko nolor arvitan arvesane.
Ko tata se kami nir ko tasu se kami nir ko tuwa kami nir ko niaken se kami nir ko sele kami nir parlingi kami van renge nevre devje nuval se kami nir. Ko lartul nen nir parongwose parevji pini kami sopor.
Suri Demas emrreni p̃elak mauren ne iel ngatan, ko owlu lingik pa evan Tesalonaeka e. Ko Kreseus kele evan pa Galesia e, ko Taetas kele evan pa Dalmatia e.
Ko womujnen daron nga mean loloim re kot iel Rom nga bowrai tweni nale suk, sete san erij suk. Nir jijle arwolu lingik. Ngel evi loten suk, nga Atua sete putor vitrangir suri.