A koyita le ko, i te moo kendoolu niŋ moo kuruŋolu faa la ñoo la, ka moo kendoolu dundi moo kuruŋolu la jaraboo kono. I niŋ wo kuwo kewo ye jamfa ñoo la. Ite meŋ mu duniyaa kiitiikuntulaa ti, fo i te kiitiikuntoo ke la niŋ tooñaa le la baŋ?”
Hee Yaawe*, ite le be boloo la, niŋ ŋa tuumiroo naati i kaŋ. Hani wo, m be n na kuwo laa la i ñaa koto le. Muŋ ne ye a tinna moo kuruŋolu ka yiriwaa? Muŋ ne ye a saabu moo jenkeriŋolu ka ñaatotaa soto?
Bari i sondomoo bambanta le, i maŋ soŋ tuuboo la. Wo le ye a tinna i be Alla la kamfaa baa kafu kaŋ ñoo ma i faŋo ye fo Alla la kamfaa baa luŋo la, a la kiitii tilindiŋo be lankenema la luŋo meŋ na.
Wo daafeŋ baluuriŋ naanoo, ì meŋ-wo-meŋ ye dampaŋ wooro le soto. Wo dampaŋolu be faariŋ ñaalu le la, ì kara fuloo bee. Suuto tili, ì nene maŋ i dahaa ñiŋ jayiroo la ko: “Seneyaa, seneyaa, seneyaa be Maarii Alla Tallaa le fee, ate meŋ be keriŋ nuŋ, meŋ be keriŋ, aniŋ meŋ be naa la.”