N tambita itolu la doroŋ, ŋa n kanuntewo je, n niyo ye meŋ kanu. Ŋa m miniŋ a la, m maŋ soŋ a ye taa, fo janniŋ m be a samba la m baa la buŋo kono, ka a dundi buŋo kono, m faŋo wuluuta daameŋ.
Ite le mu Banisirayila jikoo ti, ite le mu a Kiisandirilaa ti mantoora waatoo kono. Muŋ ne ye a tinna i keta m̀ fee komeŋ tumarankewo, ñiŋ bankoo kaŋ, komeŋ luntaŋo meŋ jiyaata ka suutoo doroŋ laa?
Kabiriŋ a niŋ a la suukononkoolu batiseeta*, a ye ǹ daani ko, “Niŋ ali ye ñiŋ dankeneyaa soto ko, nte laata Maariyo la le, ali naa sabati n na buŋo kono.” A ye m̀ maaneenee kendeke. Bituŋ ǹ sonta a ma.
“A fele, m be looriŋ bundaa to le ka a konkoŋ. Niŋ moo-wo-moo ye n kumandiri kaŋo moyi, aduŋ a ye bundaa yele n ye, m be duŋ na le. N niŋ wo maarii be domoroo ke la le, aduŋ ate niŋ nte fanaa be a ke la le.