N ko mansa ye ko, “Allamaa i mee la! Muŋ ne ye a tinna n ñaa te kuyaa la, baawo m mumuñolu be laariŋ saatewo meŋ to, jee be tumbundiŋ ne, aduŋ a dundaŋ daalu bee kasaarata niŋ dimbaa le la?”
Yaawe ko: “Ñiŋ kumoo fo ì ye ko: N ñaa be faa la ñaajiyo la le, suuto tili, meŋ te dandulaa soto la, n na kanu dimmusuriŋo, n na moolu la kuwo kamma la, barama jawoo meŋ keta ì la, aniŋ busari baa.
Nte maŋ bori ka bo ke la i la kantarilaa ti ì kunna, aduŋ i ye a loŋ ne m maŋ luŋ jawu ŋaniya ì ye. Kumoo meŋ bota n daa, a bee be laariŋ i ñaa koto le.
Hee, nte la niitooroo! Nte la niitooroo! M be wiriji kaŋ dimiŋo le kono. Hee, dimiŋo meŋ be nte jusoo to! N jusoo ka sawuŋ n kono jawuke le! N te tu noo la deyiriŋ. Ŋa binoo feekaŋo moyi le, kele wuuroo.