Hani niŋ mantooroo naata n ye karoo bee la, ite le ka n niyo tanka. Ite le ka i buloo kuntuntee n jawoolu ñaato, niŋ ì be kamfaariŋ n kamma, aduŋ i ka n kiisa niŋ i bulubaa buloo le la.
A ko ì ye ko, “Ali la lanna dooyaa le ye a saabu. Tooñaa, m be a fo la ali ye ko, hani ali la lannoo kaañanta mutaari kesoo le fee, niŋ ali ko ñiŋ bere konkoo ye ‘Wutu jaŋ, i ye taa jana!’ a be taa le, aduŋ feŋ te ke la kebaloo ti ali ye.
Niŋ Alla ka kunkukono ñaamoolu feetoofata teŋ, mennu be baluuriŋ bii, saama ì ye fayi ka ì jani, fo a te alitolu feetoofata la ka tambi wolu la baŋ? Alitolu moo lanna dooyaariŋolu!
Wo to le a ko ì ye ko, “Ali ka muŋ ne sila? Alitolu moo lanna dooyaariŋolu!” Bituŋ a wulita, a ye foñoo niŋ baa baliŋolu jalayi. Wo to le ì tenkunta tek.
Tooñaa, m be a fo la ali ye, moo-wo-moo meŋ ko ñiŋ konkoo ye, ‘Wutu, i ye bula baa kono!’ aduŋ a maŋ hakili fula soto a sondomoo kono, bari a laata ko, a ye meŋ fo, a be ke la a ye le, wo be ke la le.
Bari ali taa, ali ye a fo a la saayiboolu ye, sako Pita, a be taa la ali ñaato le Kalilee tundoo kaŋ. Ali be a je la jee le ko a ye a fo ali ye ñaameŋ.”
Yaawe be a la moolu la kuwo kiitii la le, a be balafaa soto la a la dookuulaalu ye le, niŋ a ye a je, ì semboo banta, moo maŋ tu ì kono, biriŋ a foro fo a joŋ.
Wo to, niŋ Kiristu la kafoo moolu benta daa-wo-daa, n lafita le, kewolu si ì bulu senuŋolu wulindi santo ka duwaa, kamfaabaliyaa niŋ soosooribaliyaa kono.