Psalmi 77 - Sveta Biblija

¹ Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.

² U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.

³ Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

⁴ Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.

⁵ Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

⁶ Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:

⁷ “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?

⁸ Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?

⁹ Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”

¹⁰ I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

¹¹ Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.

¹² Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

¹³ Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?

¹⁴ Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;

¹⁵ Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

¹⁶ Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.

¹⁷ Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.

¹⁸ Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.

¹⁹ Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.

²⁰ Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.