Mateju 9 - Sveta Biblija

¹ I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad.

² I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.

³ I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga.

⁴ I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem?

⁵ Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi?

⁶ Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.

⁷ I ustavši otide doma.

⁸ A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.

⁹ I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.

¹⁰ I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem.

¹¹ I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije?

¹² A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.

¹³ Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.

¹⁴ Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste?

¹⁵ A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti.

¹⁶ Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti.

¹⁷ Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva.

¹⁸ Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe.

¹⁹ I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi.

²⁰ I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.

²¹ Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu.

²² A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa.

²³ I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene

²⁴ Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se.

²⁵ A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.

²⁶ I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.

²⁷ A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov!

²⁸ A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.

²⁹ Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude.

³⁰ I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna.

³¹ A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.

³² Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna.

³³ I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.

³⁴ A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole.

³⁵ I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.

³⁶ A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.

³⁷ Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.

³⁸ Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.