Marko 14 - Sveta Biblija

¹ Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.

² Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

³ I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.

⁴ A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako?

⁵ Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.

⁶ A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni.

⁷ Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda.

⁸ Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.

⁹ Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin.

¹⁰ I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda.

¹¹ A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.

¹² I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?

¹³ I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim,

¹⁴ I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?

¹⁵ I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.

¹⁶ I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.

¹⁷ I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom.

¹⁸ I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me.

¹⁹ A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?

²⁰ A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu.

²¹ Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.

²² I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.

²³ I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.

²⁴ I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge.

²⁵ Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu.

²⁶ I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.

²⁷ I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi.

²⁸ Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.

²⁹ A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu.

³⁰ I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.

³¹ A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu.

³² I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.

³³ I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti.

³⁴ I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite.

³⁵ I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe.

³⁶ I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.

³⁷ I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti?

³⁸ Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo.

³⁹ I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi.

⁴⁰ I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.

⁴¹ I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima.

⁴² Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.

⁴³ I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina.

⁴⁴ I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi.

⁴⁵ I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga.

⁴⁶ A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.

⁴⁷ A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho.

⁴⁸ I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,

⁴⁹ A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.

⁵⁰ I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše.

⁵¹ I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa.

⁵² A on ostavivši platno go pobježe od njih.

⁵³ I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine.

⁵⁴ I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.

⁵⁵ A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše;

⁵⁶ Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka.

⁵⁷ I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi:

⁵⁸ Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena.

⁵⁹ I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako.

⁶⁰ I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?

⁶¹ A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?

⁶² A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

⁶³ A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci?

⁶⁴ Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.

⁶⁵ I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.

⁶⁶ I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga,

⁶⁷ I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom.

⁶⁸ A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.

⁶⁹ I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih.

⁷⁰ A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.

⁷¹ A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite.

⁷² I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati.