Јаковљева 1 - Sveta Biblija

¹ Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.

² Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,

³ Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;

⁴ A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.

⁵ Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;

⁶ Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.

⁷ Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.

⁸ Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.

⁹ A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;

¹⁰ A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.

¹¹ Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.

¹² Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.

¹³ Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;

¹⁴ Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.

¹⁵ Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.

¹⁶ Ne varajte se, ljubazna braæo moja!

¹⁷ Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;

¹⁸ Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.

¹⁹ Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;

²⁰ Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.

²¹ Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.

²² Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.

²³ Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;

²⁴ Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.

²⁵ Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.

²⁶ Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.

²⁷ Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.