2. Самуило 22 - Sveta Biblija

¹ I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;

² I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.

³ Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.

⁴ Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.

⁵ Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.

⁶ Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne.

⁷ U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.

⁸ Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.

⁹ Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.

¹⁰ Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.

¹¹ I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.

¹² Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.

¹³ Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.

¹⁴ Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.

¹⁵ Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.

¹⁶ Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.

¹⁷ Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.

¹⁸ Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.

¹⁹ Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.

²⁰ I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.

²¹ Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.

²² Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.

²³ Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.

²⁴ I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.

²⁵ Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.

²⁶ Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;

²⁷ S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.

²⁸ Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.

²⁹ Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.

³⁰ S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.

³¹ Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.

³² Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?

³³ Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.

³⁴ Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.

³⁵ Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.

³⁶ Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.

³⁷ Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.

³⁸ Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.

³⁹ I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.

⁴⁰ Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.

⁴¹ Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.

⁴² Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.

⁴³ Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.

⁴⁴ Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.

⁴⁵ Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.

⁴⁶ Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.

⁴⁷ Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.

⁴⁸ Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,

⁴⁹ Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.

⁵⁰ Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,

⁵¹ Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.