”¡Lástima mijta'm mi aṉmandyambapø'is aṉgui'mocuy y fariseota'm, mi 'yaṉgøma'cø'otyambapøte! Maṉba mi ndyoya'istame. Ji'n mi yac tøjcøyaj pøn Diosis itcu'yomo; ni mi ne'ṉgø ji'n mi ndyøjcøtyame, ni lo que nø tyøjcøyaju, mitz ji'n mi yac tøjcøyaje.
Y Jesusis ñøjmayaju: ―Tzu'ṉdam yø'qui yøṉ itcu'yomo. Yom'une ja cya'øpøte, sino øṉupøtite. Pero mumu aṉbø'nis syijcayaj Jesús, porque myusyaju que ca'upøte.
Y Jesusis ñøjmayaj mumu pøn: ―A'mdamø y tzøjcatyam cuenda jana mi aṉsundam aunque tiyø va'cø mi nø'indø. Porque va'cø ndø nø'it aunque tiyø vøti, ji'ndyet jej ndø quenguy.
Porque pø'nis maṉba syuñaj ñe' vyin. Maṉba syuñaj tumin, maṉba ñøjayatzøcyaj vyin, maṉba cyomo'yaj vyin que ñe'c más pønda'm. Maṉba myenoschøcyaj Dios, ji'n ma cyøna'tzøyaj ñe' jyatata'm y myamata'm. Ji'n ma chøjcayaj cuenda que vøjpø tiyø nø chi'yajtøju, ji'n ma va'ṉjamyaj ni tiyø.