Pero jic coyospapø tzu'ṉu y pya't cyoyospa tøvø ñu'cspa'is tumin mosis peso. Jyascøtøjcøy cyønøcø'mø mana'ṉ myo'jca'e, ñøjayu: “¡Tø coyojayø lo que mi ndø ja'ndzapyase!”
Por eso ma'ajtam mi nø'ijtamupø y sajtzi'tam pobreta'mbø. Jetse maṉba mi nø'ijtam como si fuera tumingotcuy ji'n pyeca'ajepø, maṉba mi nø'ijtam vøjta'mbø tiyø aṉne'cupø tzajpomo, ji'n myaṉba yajepø, ji'n ñu'quimø nu'mbapø; ni pønbø'nis ji'n yac yø'imø ni tiyø.
Cuando myan Jesusis yøṉø, ñøjmayu: ―Faltatøc tumna va'cø mi ndzøcø. Ma'aj mumu ti mi nø'ijtu, y tzi'yaj pobreta'm tumin mi mbøcpapø, jetse maṉba mi nø'it riquesa'ajcuy tzajpomo.
”¿Ti'ajcuy mi ndzøjcapya cuenda mi ndøvø'is cyoja y ji'n mi ndzøjcay cuenda vøti mi ne' mi ṉgoja? Como si fuera ijtuna'ṉ mi ndøvø'is vyitø'momo putzi puchtøjcøyu, y ne' mi vindø'momo ijtuna'ṉ møjacuy; jetse mi ṉgoja vøti ijtu y mi ndøvø'is ñe' usyti ijtu.
Como Judasis 'yaṉnecpana'ṉ tumin, vene'ṉomo cyomo'yaju que Jesusis ñøjayu: “Ma juy lo que ndø sundambapø para søṉgøtoya”, o va'cø chi'yaj tumin pobre.