Entonces Israel pø'nis cyø'vejyaj pane y eyata'mbø masandøjcom yosyajpapø va'cø 'yo'nøyaj Juan. Tzu'ṉyaj Jerusalén gumgu'yomo y nu'cyaj Juan ijtumø. 'Yaṉgøva'cyaj Juan ñøjayaju: ―¿ⁿIye mijtzi?
Jiṉna'ṉ ityaj Mariaji'ṉ tyøjcomo Israel pønda'm miñaju'is tyu'ñaje. Cuando isyaj María que pronto te'ndontzu'ṉu y pujtu, maṉ pya'tyaje. Nømyaju: ―Maṉ tzatøjcaṉvini va'cø cyøvo' tyøvø.
Entonces vøti Israel pø'nista'm myusyaju que jen ijtu Jesús Betania cumgu'yomo y jiṉ maṉyaju. Pero ji'n sólo maṉyaj Jesús va'cø isyajø, sino maṉaju va'cø a'myajque't Lázaro lo que opøm ca'e y visa'u.
Chamba'is yøcsepø tiyø isupø'sete jujche chøjcu y chamba viyuṉsyepø tiyø. Pues ñe'c myuspa que chamba viyuṉsyepø tiyø, pero jetse chamba para que mitzta'm va'cø mi va'ṉjamdaṉgue'tati.
desde que Jua'nis ñø'yøyu'csye'ṉomo, hasta que Jesús yac tzu'ṉdøj tø øjtzøcø'mda'm y nømaṉdøj møji. Tum je pøn tu'mbac ndø nøvijtamupø tiene va'cø ndø cøpiṉdamø va'cø cyotzam tø øtzji'n que visa' ndø Comi.