“Io, e totogi,” kua tali atu ia Petelu. I te ulu atuga o Petelu ki lotofale, oi fakataumuna muamua ai ki ei ia Iehu, “Himona, he ā nei hō manatu? Ko ai te totōgia nā tiute pe ko nā lāfoga ki nā tupu o mālō o te lalolagi? Ko tagata tōtino o te fenua pe ko tagata nukukehe?”
Ka ko ki tātou e hē fofou ke fai he mea ke ita ai nā tino iēnei. Ko te mea ia, fano ki te vaitūloto oi lalafo ai tō uka. Ko tau ika muamua lava e hi, ka maua e koe i loto o te gutu he tupe hiliva e lava ke totogi ai taku lāfoga mo te Mālumalu vēnā ma tau lāfoga. Kave oi totogi ai a tā lāfoga.”
“Ona ko te mea tēnei, na fakamālō ai te matai ki tana kaukauna pule, ona ko tona potokino; auā e hili atu te popoto faitogafiti o nā tino o nā aho nei i te kikilaga o a lātou mea, i lo nā tino o te mālamalama.”
Oi lea atu ai ia Iehu ki a Ioane ma iētahi ona hoko, “Nahe koutou vavaoa te tino tēnā, auā ko ai lava e hē teteke atu ki a te koutou, e kau ma koutou.”