19 Ma ka lea vē ifo au ki a te au lava; kua lava lele aku mea lelei e teu mo nā tauhaga e lahi. He ā te toe fai fītoi ai, ko te kai lava ma te inu, ma ke fiafia!’
Oi lea vē ifo ai ki a te ia lava, ‘Ko tēnei taku mea ka fai; ka kō tala kehea oku falehaito kae toe fau ni fale e lalahi atu; i loto i kinā, ka kō teua ai te haito ma aku koloa uma lele.
Kāfai au na tau ma “manu fekai” i Efeho ona ni manatu fakatetagata, he ā nei ta aku kua maua ai? Kae kāfai nā tino oti e hē toe fakatutūa ki te ola, oi ka vē ai la ko te fakakupuga māhani, “Keina tātou kakai ma inu, auā taeao, ko ki tātou ka feoti.”
Ko te ikuga o nā tino iēnei e fakaumatiagia, auā kua atua ki lātou ki o lātou manakoga fakatetino. E fāfifia i nā mea e tatau ke māhiahi ai, ma e māfaufau oioti lava ki nā mea o te lalolagi.
Kae e vē la ki nā tino e mau koloa i nā mea o te ōlaga tēnei, fakatonu ki ei ke nahe ki lātou fia hihili, kae ke tuku to lātou fakamoemoe, e hē ki nā mea e hē mautinoa e vē ko nā koloa, kae ki te Atua tē e kaumaia nā mea e lahi ke fiafia ai ki tātou.
Ko te ōlaga o koutou i te lalolagi nei, kua tumu i nā mea lelei taugatā ma fiafiaga o te ōlaga. Kua koutou fakapepetia lava koutou mo te aho e tafahi ai.
Kua lava nā taimi nae mulimuli ai koutou i nā taimi kua teka, ki nā mea e fiafia ki ei nā tino fakapaupau. Nae fai e koutou nā āmio mātagā, nā manakoga fakatetagata, te konā, āmio hē pūlea, fai pātī ma nā uiga holi tūlāfono ko te ifo ki tupua.
Fai ni mea e lahi ke tīgāina ma fakanoanoa ai ia, ke vē foki lava ko te lahi o tona fāfia ki tona tamaokāiga. Auā e lea vē ifo lava ki a te ia i tona loto, ‘Ko au he tupu fafine e nofo i kinei i toku nofoāliki! Ko au e hē ko he fafine kua oti tana tāne! Ka hē maua lele au i te fakanoanoa!’