30 ko nā tino e faitatagi, e vē lava ni tino e hē fakanoanoa; ko ki lātou e faikakata, e vē lava ni tino e hē fiafia; ko ki lātou e fakatau ni mea, e vē lava ni tino e hēai ni a lātou mea;
“Kae kua lea vē atu ia Apelaamo, ‘Toku ataliki, e manatua e koe, i tō ōlaga kātoa, na maua e koe nā mea lelei uma lele, kae maua e Lahalo nā mea e kino. Kae nei, kua fiafia ia Lahalo i kinei, kae maua koe i nā tīgā.
E vēnā foki la koutou; i te taimi nei ko koutou e fakanoanoa, kae ka toe kitea au e koutou, ma ka fakatumulia ai outou loto i te fiafia, te itūkāigā fiafia e hē mafai e he tino oi kave kehe mai ia te koutou.
Ko te uiga o taku tala, oku uho, ko tēnei: kua hē lava he taimi e totoe; ma e kāmata atu nei ko nā tino kua uma te fakaipoipo e tatau ke ola e vē lava ni tino e hēki fakaipoipo;
ko ki lātou e fakatāuagia ia mea o te lalolagi, e vē lava ni tino e hē tuahā moni ki ei. Auā ko te lalolagi tēnei, e vē ko te taimi nei, ka hē mataloa oi teka kehe atu.
Fai ni mea e lahi ke tīgāina ma fakanoanoa ai ia, ke vē foki lava ko te lahi o tona fāfia ki tona tamaokāiga. Auā e lea vē ifo lava ki a te ia i tona loto, ‘Ko au he tupu fafine e nofo i kinei i toku nofoāliki! Ko au e hē ko he fafine kua oti tana tāne! Ka hē maua lele au i te fakanoanoa!’
auā ko te Punuamāmoe, tē ei lototonu o te nofoāliki, ka fai ia ma o lātou leoleomāmoe, ma ka ia takitakia ki lātou ki nā vaipuna o te vai o te ola. Ma ka holoi kehe e te Atua nā loimata uma mai o lātou mata.”