Ma̱i̱je̱ ming a̱nne̱k du̱ca̱i̱ti̱ ele cinne ne, ‘Iróng atin alaani cinanne a̱kku̱ ataman,’ kar enne kakate ki̱bi̱c gonoggi du̱cca̱k cik nga̱a̱ye̱k ki cik macik kar kadaho kuude kar kibbahe.
Ka̱du̱wa̱kku̱ng anna i̱ge̱ta̱, acin atin enne, orong lo̱ki̱ko̱ kettede ju̱rru̱m, kar bo̱do̱k ataman. Ma̱i̱je̱ ming okko Ngerrti E̱e̱to̱ a̱kku̱, okko atin enne amuda tu̱we̱ne̱t ming aave lo̱o̱ta̱ ngatu?”
Emena enne zoza kar ku̱du̱wa̱k ol tubzenet cu: “Irir e̱e̱ti̱ imma keen cik e̱e̱ggi̱n vi̱no̱, kar kaanyik ol u̱gge̱ ke̱e̱vi̱t kar atin kitabit nonno kar enne keeron kuk reena e̱rki̱nya̱ cik meelek.
Eci vooriteni aanyik kaal do̱o̱k ki̱ye̱lta̱i̱. Zoz zin ci u̱du̱ya̱i̱ azi ne: “Tinga je̱e̱na̱ i̱nna̱ e̱e̱ti̱ ci adungi ko̱, tinga daiza, kar atin vooriten ci Ki̱ri̱sto̱ kataranin.”