Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Софонија 1:12 - Sveta Biblija

12 I u to æu vrijeme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiæu ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne èini ni dobro ni zlo.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

12 U to vreme ću svetiljkama da pretražim Jerusalim. Sudiću narodu poleglom ko vino po talogu svome, koji u srcu svom govori: ’Gospod ne čini dobro, a ni zlo ne čini!’

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

12 У то време ћу светиљкама да претражим Јерусалим. Судићу народу полеглом ко вино по талогу своме, који у срцу свом говори: ’Господ не чини добро, а ни зло не чини!’

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

12 У то време ћу светиљкама претражити Јерусалим и казнити безбрижне, оне који су као вино на свом талогу, који мисле: ‚Неће ГОСПОД ништа учинити – ни добро ни зло.‘

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

12 Догодиће се у то време да ћу ја претраживати Јерусалим са светиљкама. Казнићу људе који се излежавају и у срцу свом говоре: ‘Господ не чини ни добро ни зло.’

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Софонија 1:12
19 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?


Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.


Reèe bezumnik u srcu svojem: nema Boga; nevaljali su, gadna su djela njihova; nema nikoga dobro da tvori.


I govore: neæe vidjeti Gospod, i neæe doznati Bog Jakovljev.


Koji govore: neka pohiti, neka brzo doðe djelo njegovo, da vidimo, i neka se približi i doðe što je naumio svetac Izrailjev, da poznamo.


Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu iæi; ne boj ih se, jer ne mogu zla uèiniti, a ne mogu ni dobra uèiniti.


Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i poèivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promijenio.


Tada mi reèe: vidiš li, sine èovjeèji, šta èine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? jer govore: ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju.


I reèe mu Gospod: proði posred grada, posred Jerusalima, i zabilježi biljegom èela onijem ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svijeh gadova što se èine usred njega.


A on mi reèe: bezakonje doma Izrailjeva i Judina preveliko je, i puna je zemlja krvi, i grad je pun opaèine; jer rekoše: Gospod je ostavio zemlju, i Gospod ne vidi.


Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj, koji su na glasu izmeðu poglavica narodima, ka kojima dolazi dom Izrailjev.


Kako se pretraži Isav, kako se naðoše potaje njegove!


Dosaðujete Gospodu rijeèima svojim, i govorite: u èem mu dosaðujemo? U tom što govorite: ko god èini zlo, po volji je Gospodu, i taki su mu mili; ili: gdje je Bog koji sudi?


I govoriti: gdje je obeæanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako od poèetka stvorenja.


I djecu njezinu pobiæu na mjesto; i poznaæe sve crkve da sam ja koji ispitujem srca i bubrege, i daæu vam svakome po djelima vašima:


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ