Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јоил 2:17 - Sveta Biblija

17 Izmeðu trijema i oltara neka plaèu sveštenici, sluge Gospodnje, i neka reku: prosti, Gospode, narodu svojemu, i ne daj našljedstva svojega pod sramotu, da njim obladaju narodi; zašto da reku u narodima: gdje im je Bog?

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

17 Neka sveštenici, sluge Gospodnje, plaču između trema i žrtvenika. Neka kažu: „Gospode, poštedi svoj narod! Ne daj sramotu na nasledstvo svoje, da mu se rugaju narodi. Zašto da se govori među narodima: ’Gde je Bog njihov?’“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

17 Нека свештеници, слуге Господње, плачу између трема и жртвеника. Нека кажу: „Господе, поштеди свој народ! Не дај срамоту на наследство своје, да му се ругају народи. Зашто да се говори међу народима: ’Где је Бог њихов?’“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

17 Нека између храмског трема и жртвеника плачу свештеници, они који служе пред ГОСПОДОМ. Нека кажу: »Поштеди свој народ, ГОСПОДЕ. Не дај да твој посед вређају, да буде узречица међу народима. Зашто да се међу народима говори: ‚Где је њихов Бог?‘«

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

17 Између трема и жртвеника нека плачу свештеници, слуге Господње, и нека кажу: „Смилуј се, Господе, народу своме! Не предај срамоти наслеђе твоје, порузи варвара! Зашто да се говори међу народима: ‘Где је Бог њихов?’”

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јоил 2:17
42 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

I bijaše trijem pred crkvom dvadeset lakata dug, prema širini doma, a deset lakata širok pred domom.


Tada æu istrijebiti Izrailja sa zemlje, koju sam vam dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svojemu, odbaciæu od sebe, i Izrailj æe postati prièa i potsmijeh meðu svijem narodima;


Tada æu ih istrijebiti iz zemlje svoje koju sam im dao, i ovaj dom koji sam posvetio imenu svojemu odbaciæu od sebe, i uèiniæu od njega prièu i potsmijeh meðu svijem narodima.


Tada prinošaše Solomun žrtve paljenice Gospodu na oltaru Gospodnjem koji naèini pred trijemom,


Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njezin i dobra njezina, evo mi smo robovi u njoj.


Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?


Koji mi pakoste, prebijajuæi kosti moje, rugaju mi se govoreæi mi svaki dan: gdje ti je Bog?


Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.


Suze su mi hljeb dan i noæ, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj?


Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujuæi pjevaše i podvikivaše.


Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu?


Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih!


Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas.


Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.


Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega.


I reèe: ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo.


I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plaèete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet;


I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.


Ali imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onijem narodima meðu kojima bijahu, pred kojima im se pokazah, uèinih da ih izvedem iz zemlje Misirske.


I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju izmeðu trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leðima k crkvi Gospodnjoj a licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku.


Uzmite sa sobom rijeèi, i obratite se ka Gospodu; recite mu: oprosti sve bezakonje, i primi dobro; i daæemo žrtve usana svojih.


Opašite se i plaèite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, doðite, noæujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev.


Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje.


A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako æe se podignuti Jakov? jer je mali.


A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako æe se podignuti Jakov? jer je mali.


Neprijateljica æe moja vidjeti, i sram æe je pokriti, koja mi govori: gdje je Gospod Bog tvoj? oèi æe je moje vidjeti; sada æe se ona pogaziti kao blato na ulicama.


Zato, molite se Bogu da se smiluje na nas; kad je to iz vaših ruku, hoæe li na koga od vas gledati? govori Gospod nad vojskama.


I gle, jedan izmeðu sinova Izrailjevijeh doðe i dovede k braæi svojoj jednu Madijanku na oèi Mojsiju i na oèi svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka.


Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom.


On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.


I biæeš èudo i prièa i potsmijeh svijem narodima, u koje te odvede Gospod.


Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: ruka se naša uzvisila, a nije Gospod uèinio sve ovo.


Èuæe Hananeji i svi stanovnici te zemlje, i sleæi æe se oko nas, i istrijebiæe ime naše sa zemlje; i šta æeš uèiniti od velikoga imena svojega?


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ