Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 4:19 - Sveta Biblija

19 Jaoh utroba, jaoh utroba! boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu muèati; jer glas trubni èuješ, dušo moja, viku ubojnu.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

19 Moja utroba! Moja utroba! Previjam se jer mi srce uzdiše. A moje srce neće da ćuti jer je zvuk trube koji si čula, dušo moja, bojni poklič.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

19 Моја утроба! Моја утроба! Превијам се јер ми срце уздише. А моје срце неће да ћути јер је звук трубе који си чула, душо моја, бојни поклич.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

19 Каква тескоба! Каква тескоба! Превијам се од бола. Срце ме боли, срце у мени силно лупа, не могу да ућутим. Јер, чуо сам звук рога, бојне покличе.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

19 Ах, тело моје, тело моје! Пуца ми срце, раздире ми се срце! Не могу да ћутим јер сам чуо трубу бојну, душо моја, покличе бојне!

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 4:19
48 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.


I reèe ocu svojemu: jaoh glava, jaoh glava! A on reèe momku: nosi ga materi.


I uprvši oèi u nj gledaše dugo i zaplaka se èovjek Božji.


Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo.


Vrati se, dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj!


Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.


Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.


Rekoh Gospodu: ti si Gospod moj, nemam dobra osim tebe.


Srce moje vapije za Moavom; bjegunci njegovi pobjegoše dori do Sigora kao junica treæakinja; jer æe se iæi uz brdo Luitsko plaèuæi, i putem Oronaimskim razlijegaæe æe se jauk.


Zato utroba moja jeèi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Eresom.


Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muèi porodilja; zgurih se èujuæi, prepadoh se videæi.


Srce mi se smete, groza me poduze; noæ milina mojih pretvori mi se u strah.


Zato rekoh: proðite me se, da plaèem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kæeri naroda mojega.


Ako li ovo ne poslušate, duša æe moja plakati tajno radi oholosti vaše i roniti suze, suze æe teæi iz oka mojega, jer æe se zarobiti stado Gospodnje.


I rekoh: neæu ga više pominjati, niti æu više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajuæi ga, i ne mogoh više.


Radi proroka puca srce u meni, trepeæu sve kosti moje, kao pijan sam i kao èovjek kojega je osvojilo vino, Gospoda radi i njegovijeh radi svetijeh rijeèi.


Dokle æu gledati zastavu? slušati glas trubni?


Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite: trubite u trubu po zemlji; vièite, sazovite narod i recite: skupite se, i uðimo u tvrde gradove.


Govoreæi: ne, nego idemo u zemlju Misirsku, da ne vidimo rata i glasa trubnoga ne èujemo i ne budemo gladni hljeba, i ondje æemo se naseliti,


Zato evo idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti da se èuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovijeh, i ona da bude gomila razvalina, i sela njezina popaljena ognjem; i Izrailj æe obladati onima koji bjehu njim obladali, govori Gospod.


Kad èujemo glas o njemu, klonuæe nam ruke, tuga æe nas spopasti i bolovi kao porodilju.


Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo.


Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, u žalosti sam, èudo osvoji me.


O, da bi glava moja bila voda, a oèi moje izvori suzni! da plaèem danju i noæu za pobijenima kæeri naroda svojega.


Za ovijem gorama udariæu u plaè i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgorješe da niko ne prolazi niti se èuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobjegoše i otidoše.


Zato ja plaèem, oèi moje, oèi moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj.


Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevræe u meni, jer se mnogo suprotih; na polju uèini me sirotom maè, a kod kuæe sama smrt.


Išèilješe mi oèi od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kæeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim.


Tada Danilo, koji se zvaše Valtasar, osta u èudu za jedan sahat, i misli ga uznemiravahu. A car progovori i reèe: Valtasare, san i znaèenje mu da te ne uznemiruje. A Valtasar odgovori i reèe: gospodaru moj, san da bude tvojim nenavidnicima, i znaèenje njegovo neprijateljima tvojim.


Meni Danilu prenemože duh moj u tijelu mom, i utvare glave moje uznemiriše me.


Ovdje je kraj ovoj rijeèi. A mene Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promijeni; ali rijeè saèuvah u srcu svom.


Tada ja Danilo zanemogoh, i bolovah neko vrijeme; poslije ustah i vrših poslove careve; i èudih se utvari, ali niko ne dozna.


Hoæe li truba trubiti po gradu, a narod da ne dotrèi uplašen? hoæe li biti nesreæa u gradu, a Gospod da je ne uèini?


Èuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uðe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako æu poèivati u dan nevolje, kad doðe na narod koji æe ga opustošiti.


I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih.


Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.


Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj?


Djeèice moja, koju opet s mukom raðam, dokle Hristovo oblièje ne postane u vama;


Potok Kison odnese ih, potok Kadimin, potok Kison; pogazila si, dušo moja, snažno.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ