Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 3:25 - Sveta Biblija

25 Ležimo u sramoti svojoj, i pokriva nas rug naš; jer Gospodu Bogu svojemu griješismo mi i oci naši od djetinjstva svojega do danas, i ne slušasmo glasa Gospoda Boga svojega.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

25 Lezimo u sramotu svoju i neka nas pokrije naš stid! Zgrešili smo Gospodu, našem Bogu, mi i naši preci još od svoje mladosti, sve do danas, i nismo poslušali glas Gospoda, našeg Boga.“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

25 Лезимо у срамоту своју и нека нас покрије наш стид! Згрешили смо Господу, нашем Богу, ми и наши преци још од своје младости, све до данас, и нисмо послушали глас Господа, нашег Бога.“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

25 Лезимо у своју срамоту, нека нас наш стид прекрије. Згрешисмо против ГОСПОДА, свога Бога, и ми и наши праоци. Од своје младости до дана данашњег не слушамо ГОСПОДА, свога Бога.«

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

25 Лежимо у срамоти својој, покрива нас ругло наше. Сагрешисмо Господу, Богу нашем, ми и оци наши, од младости своје до дана данашњег и не слушасмо глас Господа, Бога свог.’”

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 3:25
38 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.


Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.


Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim.


Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se.


I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!


Niti si èuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da æeš èiniti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine.


Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke, u mukama æete ležati.


Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu.


Sijaæe pšenicu, a trnje æe žeti; muèiæe se, a koristi neæe imati, i stidjeæe se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Gospodnjega.


Priznajemo, Gospode, zloæu svoju, bezakonje otaca svojih, zgriješili smo ti.


Kad bezakonja naša svjedoèe na nas, Gospode, uèini radi imena svojega; jer je mnogo odmeta naših, tebi sagriješismo.


Nijesi li to sam sebi uèinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te voðaše putem?


Tvoja æe te zloæa pokarati i tvoje æe te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama.


Idi i vièi Jerusalimu da èuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iðaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije.


Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako æe se posramiti dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi,


Zašto izidoh iz utrobe da vidim muku i žalost i da se svrše u sramoti dani moji?


Govorih ti u sreæi tvojoj, a ti reèe: neæu da slušam; to je put tvoj od djetinjstva tvojega da ne slušaš glasa mojega.


Samo poznaj bezakonje svoje, da si se odmetnula Gospodu Bogu svojemu, ti si tumarala k tuðima pod svako drvo zeleno, i nijeste slušali glasa mojega, veli Gospod.


Jer pošto se obratih, pokajah se; i pošto se nauèih, udarih se po bedru; jer se posramih i stidim se što nosim sramotu mladosti svoje.


Kæeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer æe brzo doæi na nas zatiraè.


Mene li draže? govori Gospod; eda li ne sebe, na sramotu licu svojemu?


Što stojimo? skupite se i uðimo u tvrde gradove, i ondje muèimo; jer nas je Gospod Bog naš umuèkao napojivši nas žuèi, jer zgriješismo Gospodu.


I neka brže narièu za nama, da se rone suze od oèiju naših, i od vjeða naših da teèe voda.


Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!


Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.


I reèe mi: sine èovjeèji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetnièkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana.


Neæu vas radi uèiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev.


I neæe pristupati k meni da mi vrše sveštenièku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neæe pristupati, nego æe nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje èiniše.


I pripasaæe oko sebe kostrijet, i drhat æe ih popasti, i na svakom æe licu biti stid, i sve æe im glave biti æelave.


I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom probudiæe se, jedni na život vjeèni a drugi na sramotu i prijekor vjeèni.


Naðoh Izrailja kao grožðe u pustinji; vidjeh oce vaše kao prve smokve na drvetu u poèetku njegovu; oni otidoše k Velfegoru, i odvojiše se za sramotom, i postaše gadni kako im bješe milo.


I pritijesniæu ljude, te æe iæi kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv æe se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj.


Kakav dakle onda imadoste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt.


A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to uèinili?


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ