Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 12:11 - Sveta Biblija

11 Obratiæe ga u pustoš, opustošen plakaæe preda mnom; sva æe ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

11 Da, pretvorili su je u pustinju i sada preda mnom opustošena tuguje. U pustaru je pretvorena zemlja i to nikoga ne potresa.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

11 Да, претворили су је у пустињу и сада преда мном опустошена тугује. У пустару је претворена земља и то никога не потреса.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

11 У пустош ће га претворити, испуцалу и пусту преда мном. Сва ће земља бити опустошена, јер ником није прирасла срцу.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

11 Претворише га у пустињу, преда мном оно тугује. Опустошена је сва земља, никоме није у срцу.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 12:11
23 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.


Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari.


Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeæa da se pred zlo uzima pravednik;


Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski.


Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše.


Juda tuži, i vrata su mu žalosna; leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se.


I obratiæu taj grad u pustoš i rug: ko god proðe mimo nj, èudiæe se i zviždaæe za sve muke njegove.


Jer je zemlja puna preljuboèinaca, i s kletava tuži zemlja, posušiše se paše u pustinji; trk je njihov zao i moæ njihova neprava.


I sva æe ta zemlja biti pustoš i èudo, i ti æe narodi služiti caru Vavilonskom sedamdeset godina.


Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, najedanput æe se opustošiti moji šatori, zavjesi moji zaèas.


Jer ovako govori Gospod: sva æe zemlja opustjeti; ali neæu sasvijem zatrti.


Zato æe tužiti zemlja, i nebo æe gore potamnjeti, jer rekoh, namislih, i neæu se raskajati, niti æu udariti natrag.


Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi.


Za ovijem gorama udariæu u plaè i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgorješe da niko ne prolazi niti se èuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobjegoše i otidoše.


I obratiæu Jerusalim u gomilu, u stan zmajevski; i gradove Judine obratiæu u pustoš, da neæe niko onuda živjeti.


Zato li ih neæu pohoditi? govori Gospod; duša moja neæe li se osvetiti takom narodu?


Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja.


I opustiæu zemlju da æe joj se èuditi neprijatelji vaši, koji æe živjeti u njoj.


Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: kad postiste i tužiste petoga i sedmoga mjeseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste?


Ako ne poslušate i ne stavite u srce da date slavu imenu mojemu, veli Gospod nad vojskama, tada æu pustiti na vas prokletstvo i prokleæu blagoslove vaše; i prokleh ih, jer ne stavljate u srce.


Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ