Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 10:10 - Sveta Biblija

10 A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vjeèni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

10 A Gospod je istinski Bog! On je Bog živi i večni car. Od njegovog gneva trese se zemlja, i narodi ne mogu da istrpe jarost njegovu.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

10 А Господ је истински Бог! Он је Бог живи и вечни цар. Од његовог гнева тресе се земља, и народи не могу да истрпе јарост његову.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

10 Али ГОСПОД је Бог истински, он је живи Бог, Цар вечити. Када се он разгневи, земља се тресе, народи не могу његову срџбу да поднесу.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

10 А Господ је прави Бог, Бог живи и цар вечни. Земља задрхти од гнева његовог, варвари не могу да издрже срџбу његову.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 10:10
69 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga.


A narod kad to vidje sav popada nièice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog.


Da bi poznali svi narodi na zemlji da je Gospod sam Bog i da nema drugoga.


Tvoje je, Gospode, velièanstvo i sila i slava i vjeènost i èast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar;


Dugo je Izrailj bez pravoga Boga i bez sveštenika uèitelja, i bez zakona.


On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;


Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.


Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove.


Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno.


On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.


Pred licem Gospodnjim drkæi, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva.


Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.


Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek,


Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.


Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeæe Gospod kao car uvijek.


U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!


Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad æu doæi i pokazati se licu Božijemu?


Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.


Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.


Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!


Ti si strašan, i ko æe se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš?


S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi,


Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.


Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome.


On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo.


Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?


Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.


Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si.


Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja.


Prigni, Gospode, uho svoje i èuj; otvori, Gospode, oèi svoje i vidi; èuj sve rijeèi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga.


Da ako je èuo Gospod Bog tvoj što reèe Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeða rijeèima koje je èuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi.


Gle, narodi su kao kap iz vijedra, i kao praška na mjerilima broje se; gle, premješta ostrva kao prašak.


Ne znaš li? nijesi li èuo da Bog vjeèni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruðuje? razumu njegovu nema mjere.


Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vjeènosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujuæi duh smjernijeh i oživljujuæi srce skrušenijeh.


Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaæe se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleæe se Bogom istinijem; jer æe se prve nevolje zaboraviti i sakrivene æe biti od oèiju mojih.


A bremena Gospodnjega ne pominjite više, jer æe svakome biti breme rijeè njegova, jer izvræete rijeèi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našega.


I kleæeš se istinito, vjerno i pravo: tako da je živ Gospod. I narodi æe se blagosiljati njim, i njim æe se hvaliti.


Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se.


Od praske kad se uzme Vavilon potrešæe se zemlja, i vika æe se èuti po narodima.


I zemlja æe se zatresti i uzmuèiti, jer æe se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.


Znaci njegovi kako su veliki! i èudesa njegova kako su silna! carstvo je njegovo carstvo vjeèno, i vlast njegova od koljena do koljena.


Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oèi svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, èija je vlast vlast vjeèna i èije je carstvo od koljena do koljena;


Od mene je zapovijest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka, i carstvo se njegovo neæe rasuti, i vlast æe njegova biti do kraja;


On izbavlja i spasava, i èini znake i èudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske.


I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vjeèna, koja neæe proæi, i carstvo se njegovo neæe rasuti.


A Gospod æe pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer æe oko njegov biti vrlo velik, jer æe biti silan onaj koji æe izvršiti volju njegovu; jer æe dan Gospodnji biti velik i vrlo strašan, i ko æe ga podnijeti?


I gore æe se rastopiti pred njim, i doline æe se rasjesti, kao vosak od ognja i kao voda što teèe niz strmen.


Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiljena i sve što živi u njoj.


Pred gnjevom njegovijem ko æe se održati? i ko æe se oprijeti jarosti gnjeva njegova? jarost se njegova izlijeva kao oganj, i stijene se raspadaju pred njim.


Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje.


Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vjeène gore, slegoše se humovi vjeèni; putovi su mu vjeèni.


Ali ko æe podnijeti dan dolaska njegova? i ko æe se održati kad se pokaže? jer je on kao oganj livèev i kao milo bjeljarsko.


A Simon Petar odgovori i reèe: ti si Hristos, sin Boga živoga.


A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?


A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.


Ljudi! šta to èinite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanðelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;


Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit.


Jer koje je tijelo èulo glas Boga živoga gdje govori isred ognja, kao mi, i ostalo živo?


Jer oni obznanjuju za vas kakav ulazak imasmo k vama, i kako se obratiste Bogu od idola, da služite Bogu živu i istinu,


A caru vjeènome, neraspadljivome, koji se ne vidi, jedinome premudrome Bogu èast i slava vavijek vijeka. Amin.


Bogatima na ovome svijetu zapovijedaj da se ne ponose niti uzdaju u bogatstvo propadljivo, nego u Boga živoga, koji nam sve daje izobilno za užitak;


Potom reèe Isus: po ovom æete poznati da je Bog živi posred vas, i da æe doista odagnati ispred vas Hananeje i Heteje i Jeveje i Ferezeje i Gergeseje i Amoreje i Jevuseje:


A znamo da sin Božij doðe, i dao nam je razum da poznamo Boga istinoga, i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i život vjeèni.


I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga što sjeðaše na njemu, od èijega lica bježaše nebo i zemlja, i mjesta im se ne naðe.


Gospode! kad si slazio sa Sira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom.


Tada reèe David ljudima koji stajahu oko njega govoreæi: šta æe se uèiniti èovjeku koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izrailja? Jer ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga živoga?


I lava i medvjeda ubijao je tvoj sluga, pa æe i taj Filistejin neobrezani proæi kao oni; jer osramoti vojsku Boga živoga.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ