Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Данило 4:34 - Sveta Biblija

34 Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oèi svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, èija je vlast vlast vjeèna i èije je carstvo od koljena do koljena;

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

34 Kada se to vreme navršilo, ja, Navuhodonosor, podigao sam svoje oči prema nebu i razum mi se vratio. Tada sam blagoslovio Svevišnjeg, slaveći i veličajući onoga koji živi zauvek. Jer njegova je vladavina večna vladavina, a njegovo carstvo traje od naraštaja do naraštaja.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

34 Када се то време навршило, ја, Навуходоносор, подигао сам своје очи према небу и разум ми се вратио. Тада сам благословио Свевишњег, славећи и величајући онога који живи заувек. Јер његова је владавина вечна владавина, а његово царство траје од нараштаја до нараштаја.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

34 »Када је прошло речено време, ја, Навуходоносор, подигох поглед ка небу и разум ми се поврати, па благослових Свевишњега и дадох хвалу и част Ономе који је довека жив. Његова власт је вечна власт и његово царство кроз сва поколења!

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

34 Сада ја, Навуходоносор, хвалим, благосиљам и славим цара небеског, чија су сва дела истинита, чији су путеви праведни и који може да понизи оне који у охолости ходе!”

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Данило 4:34
57 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.


Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reèe David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka.


Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno.


I reèe: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go æu se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.


Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.


Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.


Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!


I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!


Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!


Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!


Djela su ruku njegovijeh istina i pravda; vjerne su sve zapovijesti njegove;


Podižem oèi svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoæ.


K tebi podižem oèi svoje, koji živiš na nebesima!


Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.


Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.


Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje.


Vlada silom svojom uvijek, oèi njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli!


Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega.


Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!


Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji,


I pohodiæu vasiljenu za zloæu, i bezbožnike za bezakonje; i ukinuæu razmetanje oholijeh, i ponos silnijeh oboriæu.


Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.


Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva.


A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vjeèni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.


I èuh èovjeka obuèenoga u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci, i podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu, i zakle se onijem koji živi uvijek da æe se sve ovo ispuniti po vremenu, po vremenima i po po vremena, i kad se svrši rasap sile svetoga naroda.


A u vrijeme tijeh careva Bog æe nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka neæe rasuti, i to se carstvo neæe ostaviti drugom narodu; ono æe satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo æe stajati dovijeka,


Svidje mi se da objavim znake i èudesa što mi uèini Bog višnji.


A što se reèe da se ostavi panj sa žilama od drveta, carstvo æe ti ostati, kad poznaš da nebesa vladaju.


Znaci njegovi kako su veliki! i èudesa njegova kako su silna! carstvo je njegovo carstvo vjeèno, i vlast njegova od koljena do koljena.


I biæeš prognan izmeðu ljudi, i živjeæeš sa zvijerjem poljskim, hraniæe te travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoæe.


U to vrijeme um moj vrati mi se, i na slavu carstva mojega vrati mi se velièanstvo moje i svjetlost moja; i dvorani moji i knezovi moji potražiše me, i utvrdih se u carstvu svom, i doda mi se više velièanstva.


Care, Bog višnji dade carstvo i velièinu i slavu i èast Navuhodonosoru ocu tvojemu.


I bi prognan izmeðu ljudi i srce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bijaše s divljim magarcima, hraniše ga travom kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo, dokle pozna da Bog višnji vlada carstvom ljudskim, i koga hoæe postavlja nad njim.


Od mene je zapovijest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka, i carstvo se njegovo neæe rasuti, i vlast æe njegova biti do kraja;


I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vjeèna, koja neæe proæi, i carstvo se njegovo neæe rasuti.


A carstvo i vlast i velièanstvo carsko pod svijem nebom daæe se narodu svetaca višnjega; njegovo æe carstvo biti vjeèno carstvo, i sve æe vlasti njemu služiti i slušati ga.


I Gospod nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod Bog naš u svijem djelima svojim koja èini, jer ne slušasmo glasa njegova.


Tada prizvaše Gospoda i rekoše: molimo ti se, Gospode, da ne poginemo radi duše ovoga èovjeka, i nemoj metnuti na nas krvi prave, jer ti, Gospode, èiniš kako hoæeš.


I uèiniæu od hromijeh ostatak i od odagnanih silan narod; i Gospod æe carovati nad njima na gori Sionu otsada i dovijeka.


I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.


A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome.


Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;


Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit.


A caru vjeènome, neraspadljivome, koji se ne vidi, jedinome premudrome Bogu èast i slava vavijek vijeka. Amin.


Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemu èast i država vjeèna. Amin.


I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena veæ neæe biti;


I sedmi anðeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreæi: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaæe va vijek vijeka.


Padoše dvadeset i èetiri starješine pred onijem što sjeðaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreæi:


I kad daše životinje slavu i èast i hvalu onome što sjeðaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka,


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ