Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Данило 10:16 - Sveta Biblija

16 I gle, kao èovjek dotaèe se usana mojih, i otvorih usta svoja, i progovorih i rekoh onomu koji stajaše prema meni: gospodaru moj, od ove utvare navališe moji bolovi na mene i nema snage u meni.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

16 Tada mi je taj što je izgledao kao čovek dotaknuo usne, a ja sam otvorio usta i progovorio, rekavši onome koji je stajao preda mnom: „Gospodaru moj, zbog viđenja su me spopali bolovi i snaga me je ostavila.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

16 Тада ми је тај што је изгледао као човек дотакнуо усне, а ја сам отворио уста и проговорио, рекавши ономе који је стајао преда мном: „Господару мој, због виђења су ме спопали болови и снага ме је оставила.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

16 »Тада ми онај који је изгледао као човек додирну усне, па ја отворих уста и почех да говорим. »Рекох ономе који је стајао преда мном: ‚Господару, обузела ме је тескоба због овог виђења и занемоћао сам.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

16 И, гле, онај сличан сину човечјем дотаче се усана мојих. Тада проговорих ономе који је испред мене стајао: „Господару мој, од ових сам виђења ослабио и нема снаге у мени.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Данило 10:16
29 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

A Mojsije reèe Gospodu: molim ti se, Gospode, nijesam rjeèit èovjek, niti sam prije bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika.


A Mojsije reèe: molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ.


Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku.


I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se.


I pruživši Gospod ruku svoju dotaèe se usta mojih, i reèe mi Gospod: eto, metnuh rijeèi svoje u tvoja usta.


I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viðenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po oblièju kao èovjek.


Ali kad ti progovorim, otvoriæu ti usta, i kazaæeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko æe slušati, neka sluša, a ko neæe slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnièki.


A ruka Gospodnja doðe nada me uveèe prije nego doðe onaj što uteèe, i otvori mi usta dokle onaj doðe k meni ujutru; otvoriše mi se usta, te više ne muèah.


I ja èuh ali ne razumjeh; i rekoh: gospodaru moj, kakav æe biti kraj tome?


Tada Danilo, koji se zvaše Valtasar, osta u èudu za jedan sahat, i misli ga uznemiravahu. A car progovori i reèe: Valtasare, san i znaèenje mu da te ne uznemiruje. A Valtasar odgovori i reèe: gospodaru moj, san da bude tvojim nenavidnicima, i znaèenje njegovo neprijateljima tvojim.


Meni Danilu prenemože duh moj u tijelu mom, i utvare glave moje uznemiriše me.


Ovdje je kraj ovoj rijeèi. A mene Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promijeni; ali rijeè saèuvah u srcu svom.


A kad vidjeh ja Danilo ovu utvaru, i zaiskah da razumijem, gle, stade preda me kao èovjek.


I doðe gdje ja stajah; i kad doðe uplaših se, i padoh na lice svoje; a on mi reèe: pazi, sine èovjeèji, jer je ova utvara za pošljednje vrijeme.


A dok mi on govoraše, ja bijah izvan sebe ležeæi nièice na zemlji; a on me se dotaèe, i ispravi me, te stadoh.


Tada ja Danilo zanemogoh, i bolovah neko vrijeme; poslije ustah i vrših poslove careve; i èudih se utvari, ali niko ne dozna.


Dok još govorah moleæi se, onaj èovjek Gavrilo, kojega vidjeh prije u utvari, doletje brzo i dotaèe me se o veèernjoj žrtvi.


I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.


Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.


I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.


A on reèe: nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada doðoh. I Isus pade nièice na zemlju, i pokloni se, i reèe mu: šta zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu?


I usred sedam svijeænjaka kao sina èovjeèijega, obuèena u dugaèku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem.


Tada se Manoje pomoli Gospodu i reèe: o Gospode! neka opet doðe k nama èovjek Božji, kojega si slao, da nas nauèi šta æemo èiniti s djetetom, kad se rodi.


A Gedeon mu reèe: o gospodaru moj! kad je Gospod s nama, zašto nas snaðe sve ovo? i gdje su sva èudesa njegova, koja nam pripovijedaše oci naši govoreæi: nije li nas Gospod izveo iz Misira? a sada nas je ostavio Gospod i predao u ruke Madijanima.


A on mu reèe: o Gospode, èim æu izbaviti Izrailja? eto, rod je moj najsiromašniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu oca svojega.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ