Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




2. Самуило 1:10 - Sveta Biblija

10 I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neæe ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

10 Stao sam nad njim i ubio ga znajući da neće preživeti nakon pada. Potom sam uzeo krunu koja mu je bila na glavi, i narukvicu s njegove ruke, i doneo ih ovde svome gospodaru.“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

10 Стао сам над њим и убио га знајући да неће преживети након пада. Потом сам узео круну која му је била на глави, и наруквицу с његове руке, и донео их овде своме господару.“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

10 Тако ја стадох над њега и убих га, јер сам знао да, онако рањен, неће остати жив. Онда сам скинуо круну с његове главе и наруквицу која му је била на руци, па сам их, ево, донео теби, господару.«

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

10 Ја му приђох и убих га јер сам знао да неће преживети пораз. Затим узех круну с главе његове и наруквицу с руке и, ево, донесох их господару свом.”

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




2. Самуило 1:10
10 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

I reèe mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedoèiše na te govoreæi: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega.


A on mi reèe: pristupi k meni i ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni.


I uze caru njihovu s glave krunu, u kojoj bješe talanat zlata, s dragim kamenjem, i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik.


Tada izvede sina careva, i metnu mu vijenac na glavu, i dade mu svjedoèanstvo, i postaviše ga carem, i pomazaše ga, i pljeskajuæi rukama govorahu: da živi car!


Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!


Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem æe vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom æe vam se mjeriti.


Tada reèe Adoni-Vezek: sedamdeset careva otsjeèenijeh palaca u ruku i u nogu kupiše što bješe pod mojim stolom; kako sam èinio, tako mi plati Bog. I odvedoše ga u Jerusalim, i ondje umrije.


A on brže viknu momka koji mu nošaše oružje, i reèe mu: izvadi maè svoj i ubij me, da ne reku za me: žena ga je ubila. I probode ga sluga njegov, te umrije.


Tada car reèe Doiku: okreni se ti, te uloži na sveštenike. I okrenuvši se Doik Idumejac uloži na sveštenike, i pobi ih onaj dan osamdeset i pet, koji nošahu opleæak laneni.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ