Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




2. Летописи 14:11 - Sveta Biblija

11 I zavapi Asa ka Gospodu Bogu svojemu govoreæi: Gospode, tebi je ništa pomoæi množini ili nejakomu; pomozi nam, Gospode Bože naš, jer se u te uzdamo, i u tvoje ime doðosmo na ovo mnoštvo. Gospode, ti si Bog naš, ne daj da može što na te èovjek.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Novi srpski prevod

11 Tada zavapi Asa Gospodu, svom Bogu, i reče: „O, Gospode, tebi nije teško da pritekneš u pomoć nejakome protiv jakog. O, Gospode, naš Bože, na tebe se oslanjamo i u tvoje ime smo izašli na ovo mnoštvo. O, Gospode, ti si naš Bog! Ne dozvoli da te čovek nadvlada!“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

11 Тада завапи Аса Господу, свом Богу, и рече: „О, Господе, теби није тешко да притекнеш у помоћ нејакоме против јаког. О, Господе, наш Боже, на тебе се ослањамо и у твоје име смо изашли на ово мноштво. О, Господе, ти си наш Бог! Не дозволи да те човек надвлада!“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

11 Тада Аса завапи ГОСПОДУ, своме Богу, говорећи: »ГОСПОДЕ, нема никога као што си ти, који помажеш беспомоћнима против моћних. Помози нам, ГОСПОДЕ, Боже наш, јер ми се уздамо у тебе и у твоје име смо кренули против ове силне војске. ГОСПОДЕ, ти си наш Бог, не дај да човек надвлада против тебе.«

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

11 Потом разби Господ Етиопљане пред Асом и пред Јудом и Етиопљани побегоше.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




2. Летописи 14:11
59 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelja svojega putem kojim ga pošlješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu,


I doðe im pomoæ suprot njih, i Agareni im biše dani u ruke i sve što imahu; jer zavapiše k Bogu u boju, i usliši ih, jer se pouzdaše u nj.


Zato evo s nama je naprijed Bog i sveštenici njegovi i trube glasne da trube protivu vas. Sinovi Izrailjevi, ne vojujte na Gospoda Boga otaca svojih, jer neæete biti sreæni.


I kad se obazreše Judejci, a to boj i sprijed i sastrag, te povikaše ka Gospodu a sveštenici zatrubiše u trube.


I narod Judin opet povika, i kad vikaše narod Judin, razbi Bog Jerovoama i svega Izrailja pred Avijom i Judom.


Tako biše pokoreni sinovi Izrailjevi u to vrijeme, a sinovi Judini osiliše, jer se pouzdaše u Gospoda Boga otaca svojih.


I Asa izide preda nj; i uvrstaše se vojske u dolini Sefati kod Marise.


A u to vrijeme doðe Ananije vidjelac k Asi caru Judinu i reèe mu: što si se pouzdao u cara Sirskoga a nijesi se pouzdao u Gospoda Boga svojega, zato se vojska cara Sirskoga izmaèe iz tvojih ruku.


A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: to je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega.


Bože naš, zar im neæeš suditi? jer u nama nema snage da se opremo tome mnoštvu velikom, koje ide na nas, niti mi znamo što bismo èinili, nego su oèi naše uprte u te.


I hoðaše putem oca svojega Ase, niti zaðe s njega, èineæi što je pravo pred Gospodom.


Nego idi ti, i budi hrabar u boju; inaèe æe te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može i pomoæi i oboriti.


I Bog mu pomože protiv Filisteja i protiv Arapa, koji življahu u Gurvalu, i protiv Maonaca.


Tada se pomoli toga radi car Jezekija i prorok Isaija sin Amosov, i vapiše k nebu.


S njim je mišica tjelesna a s nama je Gospod Bog naš da nam pomože i da bije naše bojeve. I narod se osloni na rijeèi Jezekije cara Judina.


Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me.


U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.


Radovaæemo se za spasenje tvoje, i u ime Boga svojega dignuæemo zastavu. Da ispuni Gospod sve molbe tvoje.


Jedni se hvale kolima, drugi konjma, a mi imenom Gospoda Boga svojega.


Oni posræu i padaju, a mi stojimo i ne kolebamo se.


Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.


A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.


Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga èu, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh.


Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on æe uèiniti.


Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.”


Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom.


Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga.


I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oèi svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.


Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu.


I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neæe se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego æe se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom.


Proðite se èovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?


Gospode Bože naš, gospodariše nad nama gospodari drugi osim tebe, ali samo tobom pominjemo ime tvoje.


Oni æe udariti na te, ali te neæe nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Gospod, da te izbavljam.


Vas æe petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraæe deset tisuæa, i padaæe neprijatelji vaši pred vama od maèa.


Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad.


Jer ovako veli Gospod nad vojskama: za slavom posla me k narodima, koji vas oplijeniše; jer ko tièe u vas, tièe u zjenicu oka njegova.


A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaæu crkvu svoju, i vrata paklena neæe je nadvladati.


Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte.


Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji.


I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.


I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.


I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš?


Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas?


Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: ruka se naša uzvisila, a nije Gospod uèinio sve ovo.


Kako bi jedan gonio tisuæu a dvojica tjerala deset tisuæa, da ih nije stijena njihova prodala i Gospod ih predao?


Sudiæe Gospod narodu svojemu, i žao æe mu biti sluga njegovijeh, kad vidi da je prošla snaga i da nema ništa ni od uhvaæenoga ni od ostavljenoga.


Tada reèe Gospod Gedeonu: s tijeh trista ljudi koji laptaše vodu izbaviæu vas i predaæu ti u ruke Madijane; neka dakle odlazi sav ovaj narod svaki na svoje mjesto.


I Jonatan reèe momku koji mu nošaše oružje: hajde da otidemo k straži tijeh neobrezanijeh; može biti da æe nam uèiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom.


I znaæe sav ovaj zbor da Gospod ne spasava maèem ni kopljem, jer je rat Gospodnji, zato æe vas dati nama u ruke.


Saèuvaæe noge milijeh svojih, a bezbožnici æe umuknuti u mraku; jer svojom snagom neæe èovjek nadjaèati.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ