4 “Nöö di di tölu u Siloam bi kai kii dee teni-a-aiti sëmbë, nöö unfa fëën un pakisei? Un mëni taa dee teni-a-aiti sëmbë naandë bi hogi möön hii dee sëmbë u Jelusalen, mbei di soni dë miti de nö?
Nöö u begi i tu, be i puu u a bëë u dee hogi dee u ta du, leti kumafa u seei ta puu dee otowan fuu a bëë fu dee hogi de ta du u. Nöö u begi i taa na disa u da dee soni dee sa hai u tja go a di së u hogi e. Sö fuun ta begi e, dee sëmbë.”
Hën a piki de taa: “Wan womi de kai Jesosi hën wë mbei wan pötöpötö lobi a mi wojo, hën a manda mi u mi go wasi a di tobo de kai Siloam. Nöö hën di mi go wasi, nöö hën mi ko ta si soni.”
Nöö hën a taki dëën taa be a go wasi a di tobo de kai Siloam. (Nöö di “Siloam” dë, hën kë taki “de mandëën”.) Nöö hën di sëmbë go, hën a go wasi te a kaba. Nöö fa a du naandë, hën wojo fëën limbo gbegedee, a ko ta si soni, nöö hën a toona go fëën a wosu.
Hën di dee sëmbë u di köndë si di sindeki pekapeka nëën maun, hën de taa: “Wë di sëmbë di sindeki njan peka nëën maun aki, goonliba si taa an dë fa a libi möön e. Biga de singi a ze kumutu, an dëdë, nöö hën di sindeki njan mën. Wë nöö di sëmbë dë musu dë wan hogisonima.” Sö de taki.