9 Ko sij tän kuʹlle da sij kââmm tuõđšti siʹjjid vieʹrren, mõʹnne sij meädda õõuti õõuti, puärrsummsest ääʹljeeʹl mââimõõzz räjja. Isõs paaʹʒʒi õhttu neezznin, kååʹtt čueǯǯai suu ooudâst.
Ko Isõs vuõiǥõõʹsti jiijjâs ij-ǥa vuäinnam jeärrsid ko neezzan, cieʹlǩi Isõs suʹnne: «Neezzan, koʹst liâ puk tuu viârteei? Ij-ǥo ni ǩii leäkku tuu suudâm?»
Isõs eʹpet säärnai siʹjjid: «Mon leäm maaiʹlm čuõvv. Kååʹtt muu mieʹldd jåått, ij taarbâž seuʹnnjeen jååʹtted, a son vuäǯǯ jieʹllem čuõv.»
Da ääiʹjeld tueʹlää son pueʹđi eʹpet ceerkva da puk narod pueʹđi suu årra, da son iišti da mättʼti siʹjjid.
Tâʹl lääʹjjuʹčteeʹl da farisõõzz puʹhtte suu årra pieʹllkueiʹmmrieʹǩǩest ǩidd valddum neezzan da piʹjje suu joouk kõʹsǩǩe
Son kåʹmrdi eʹpet vuâlas da ǩeeʹrjti jânnma.