Isõs vaʹsttii da cieʹlǩi suʹnne: «Kååʹtt-ne ko rääʹǩǩast muu, son jäkktââll saaʹnään. Muu Eččam rääʹǩǩast suu, da Eʹčč da mon pueʹttep suu årrses da jeälstep suu åʹrnn.
Mon ceälkam tiʹjjid, što tõt, kååʹtt kooll muu saaʹnään da åskk suu, kååʹtt lij muu vuõlttääm, vuäǯǯ âʹǩǩpâjjsaž jieʹllem. Suu jeät suudu, pâi son lij piâssâm jaaʹmmjest jieʹllma.
Juudlažneeʹǩǩ cieʹlǩǩe suʹnne: «Ååʹn mij fiʹttjep, što ton leäk ǩeähnas jiõgg vääʹld vueʹlnn. Aabraham lij jäämmam, da profeeʹtt liâ jäämmam, da ton ceälkak: ’Kååʹtt åskk muu saaʹnään, son ij jääʹm ni kuäʹss’.
jeäʹped-ǥa toobd suu; leša mon toobdam suu. Da jõs mon ceälkčem, što jiõm toobd suu, leʹččem mon seämmanallšem ǩeeʹles, mâʹte tij leäʹped; leša mon toobdam suu da ååskam suu sääʹn.