48 De juudlažneeʹǩǩ cieʹlǩǩe suʹnne: «Ton leäk samarianeǩ da ǩeähnas jiõgg vääʹld vueʹlnn, lij-a tõt tuõtt?»
Da tät lij Evvan tuõđštõs, ko juudlažneeʹǩǩ vuõlttee Jerusaaʹlmest paappid da leeʹvilaid Evvan årra kõõččâd, ǩii son tuõđi leäi.
Määŋgas cieʹlǩǩe: «Suʹst lij piârgglõk da son lij miõltem. Mõnt tij kulddleʹped suu?»
Tij ceäʹlǩǩveʹted muu uʹčteeʹlen da Šurrân. Tuõđ ceäʹlǩǩveʹted, tõt mon leäm.
Näʹde Samaria neezzan cieʹlǩi suʹnne: «Mäʹhtt ton, kååʹtt leäk juudlažneǩ, raaukak juukkâd čääʹʒʒ muʹst, Samaria neezznest?» Ko juudlažneeʹǩǩ jiâ juuǥǥ seämma leeʹttest samarianiiʹǩǩivuiʹm.
Narod vaʹsttii: «Tuʹst lij ǩeähnas jiõgg. Ǩii tuu kååddči?»
De juudlažneeʹǩǩ kõõjjee: «Ij tâma son juuʹrd jiijjâs kåʹdded, ko son nuʹt ceälkk: ’Koozz mon mõõnam, tåk tij jeäʹped vueiʹt pueʹtted’?»
Juudlažneeʹǩǩ cieʹlǩǩe suʹnne: «Ååʹn mij fiʹttjep, što ton leäk ǩeähnas jiõgg vääʹld vueʹlnn. Aabraham lij jäämmam, da profeeʹtt liâ jäämmam, da ton ceälkak: ’Kååʹtt åskk muu saaʹnään, son ij jääʹm ni kuäʹss’.