30 Määŋgas oskku Isõʹsse, ko sij kuʹlle suu mainstem nääiʹt.
Da määŋgas oskku suu tåʹben.
Määŋgas juudlažniiʹǩǩin, kook leʹjje puättam Määʹrj årra da vuõiʹnne, mâiʹd Isõs tuejjii, oskku suu.
Ko Isõs leäi Jerusaaʹlmest eʹjjpeeiʹv ääiʹj, määŋgas ko vuõiʹnne suu, oskku suu õõmâstuâjaid, koiʹd son tuejjii.
Ko oummu vuõiʹnne tõn õõmâstuâj, sij cieʹlǩǩe: «Tõt lij tuõđi tõt profeʹtt, koon pueʹttem lij vuõrddum maaiʹlme.»
Narood kõõskâst määŋgas oskku suu da kõõjjee: «Tuejjad-a ni Kristõs tän õõmâstuâjaid, tâʹl ko son puätt?»