11 «Ij ni ǩii, Šurr», neezzan vaʹsttii. De Isõs cieʹlǩi suʹnne: «Jiõm ni mon tuu suud. Mõõn, leša jeäʹl täʹst õõudâs rieʹǩǩ tuejjad.»
Isõs vaʹsttii: «Muu koonǥõsvuõtt ij leäkku tän maaiʹlmest. Jõs tõt leʹčči, muu kääzzaǩ leʹčče peälštam muu jiâ-ǥa leʹčče kuâđđam muu juudlažniiʹǩǩi ǩiõʹtte. Leša muu koonǥõsvuõtt iʹlla tän maaiʹlmest.»
Ij Vuâsppåʹd vuõlttääm Pääʹrnes maaiʹlm suudâm diõtt, pâi tõn vääras, što maaiʹlm suu pääiʹǩ peälštõõvči.
Mâŋŋa tõʹst Isõs vuõiʹni suu ceerkvest da cieʹlǩi suʹnne: «Ǩiõčč, ton leäk puârrnammaž; jeäʹl teäʹnab rieʹǩǩ tuõjju, što ij tuʹnne mii-ne veâl hueʹnben šõõddče.»
Tij suudveʹted mâʹte oummu. Mon jiõm suud ni ǩeän.