37 A mââimõs jõnn prääʹzneǩpeeiʹv Isõs kaggõõđi särnnad kõrr jiõnin: «Jõs ǩeän-ne juǥstâtt de puäđas son da jooǥǥas.
Evvan vaʹsttii siʹjjid: «Mon leäm poostaijânnmest kollʼjeei jiõnn: ’Raajjâd Šuʹrre čuõkku!’, nuʹt mäʹhtt profeʹtt Esai lij ceälkkam.»
Isõs vaʹsttii: «Mon leäm čuâǥǥas, tuõđšvuõtt da jieʹllem; jeeʹresnalla ij ni ǩii piâzz Eeʹjj årra.
Isõs vaʹsttii da cieʹlǩi suʹnne: «Ko ton teâđčiǩ Vuâsppååʹd sǩiâŋk da ǩii tõt lij, kååʹtt tuʹnne ceälkk: ’Uuʹd mon juuǥǥam’, ton leʹččiǩ jiõčč raukkâm suʹst, da son leʹčči ouddam tuʹnne jieʹlli čääʹʒʒ.»
Neezzan cieʹlǩi suʹnne: «Šurr, ij-ba tuʹst leäkku kuäivvamleʹtt, da käivv lij čiŋŋâl; koʹst tuʹst tâʹl lij tõt jieʹlli čääʹcc?
leša kååʹtt jookk tõn čääʹʒʒ, koon mon suʹnne ooudam, tõt ij ni kuäʹss juǥstõõv. Pâi tõt čääʹcc, koon mon suʹnne ooudam, šâdd suʹst tõn čääʹʒʒ läddan, kååʹtt kålgg âʹǩǩpâjjsaž jieʹllma.»
Tij jeäʹped täätt pueʹtted muu årra, što vuäǯǯčid jieʹllem.
Isõs cieʹlǩi: «Mon leäm jieʹllem leiʹbb: kååʹtt puätt muu årra, ij ni kuäʹss vueiʹn nieʹlj, da kååʹtt muu åskk, ij ni kuäʹss juǥstõõv.
Jueʹǩǩkaž, koon Eččam muʹnne oudd, puätt muu årrsan, jiõm-ǥa jåårǥlââʹtt meädda ni ǩeän, kååʹtt årrsan puätt.
Muu råʹpp lij tuõđi porrmõš da muu võrr lij tuõđi juukkmõš.
De Isõs säärnai ceerkvest da čuârvai kõrr jiõʹnne: «Tij tobddveʹted muu da tieʹttveʹted, koʹst mon leäm puättam. Leša mon jiõm leäkku puättam jiõččan täättast, a tõt ǩii lij muu vuõlttääm, lij vuõigg vuõltteeja, da suu tij jeäʹped toobd.