16 Isõs vaʹsttii siʹjjid da cieʹlǩi: «Muu mättʼtõõzz jiâ leäkku muu, a suu, kååʹtt lij muu vuõlttääm.
Jiõk-a ton ååsk, što mon leäm Eeʹjjest da Eʹčč lij muʹst? Jiõm mon maainâst jiõččan jurddjään, leša Eʹčč lij muʹst da reâugg muu pääiʹǩ.
Kååʹtt ij rääʹǩǩest muu, ij jäkktõõl saaʹnään. Tät iʹlla jiõččan mainstumuš, pâi Eeʹjj, kååʹtt lij muu vuõlttääm.
Mon leäm iʹlmmtam siʹjjid saaǥǥad, da maaiʹlm lij vâjjääm siʹjjid, ko sij jiâ kuul maaiʹlme, nuʹt še mäʹhtt mon jiõm kuul.
Mon iʹlmmtam siʹjjid saaǥǥ, koon uʹvddiǩ muʹnne, da sij vaʹldde tõn vuâstta. Sij teäʹtte, što leäm tuõđi puättam tuu åʹrnn, da sij åskka, što ton leäk muu vuõlttääm.
Tuõđi, tuõđi mon ceälkam tuʹnne: mij mainstep tõn, mõõn tieʹttep, da tuõđštep tõn, mõõn leäʹp vuäinnam, leša tij jeäʹped priim mij tuõđštõõzzeen.
Son, kååʹtt puätt pâʹjjen, lij šoorab puki jeärrsi. Tät, kååʹtt lij šõddâm määddast, lij tänâlmmsaž di maainast tänâlmmsaid. Son, kååʹtt puätt ââʹlmest, lij šoorab puki.
Jiõm mon vueiʹt tuejjeed ni mâiʹd jiõččan täättast. Mon suudam tõn mieʹldd, mäʹhtt Eččam ceälkk. Tõk liâ vuõiggâd, ko mon jiõm tuejjad jiõččan täätt mieʹldd, pâi suu täätt mieʹldd, kååʹtt lij muu vuõlttääm.
Ij ni ǩii vueiʹt pueʹtted muu årrsan, ko ij Eččam, kååʹtt lij muu vuõlttääm, ǩieʹzzʼže suu. Tõt, kååʹtt puätt, suu mon coounam mââimõs peeiʹv.
Isõs cieʹlǩi siʹjjid: «Ko ââʹleʹped Oummu Pääʹrn, mättjeʹped tieʹtted, što mon leäm tõt, ǩii mon leäm. Mon jiõm tuejjad ni mâiʹd jiõččan täättast, a säärnam, mâiʹd Eččam lij muʹnne mättʼtam.