61 Isõs tiõʹđi, što mättʼtõspäärna päʹnnee suu mainnâz diõtt, da kõõjji: «Čuõʒʒat-a tät tiʹjjid?
Isõs tiõʹđi, što sij haaʹlee kõõččâd tõn suʹst, da cieʹlǩi: «Tõn-ǥo tij smiõttveʹted kõskkneed, ko mon cieʹlǩǩem: ’Siõmmna ääiʹj ǩeeʹjjest tij jeäʹped teäʹnab vueiʹn muu, leša eʹpet siõmmna ääiʹj ǩeeʹjjest vuäǯǯveʹted vueiʹnned muu’?
Son kõõjji veâl kuälmad vuâra: «Semman, Evvan âʹlǧǧ, räʹǩstak-a muu?» Tâʹl Pietar samai täärmtõõvi, ko Isõs kuälmad vuâra kõõjji seämmanalla. «Šurr», son cieʹlǩi, «ton teâđak puk da tõn še, što mon räʹǩstam tuu.» Isõs cieʹlǩi: «Poorât muu saauʒään.
Leša tij jooukâst liâ måtam, kook jiâ ååsk.» Isõs tiõʹđi aalǥâst juʹn, ǩeäk jiâ åskkam da ǩii suu ooudči õõlmâs.