39 Da määŋgas samarianeeʹǩǩ tõn gåårdest oskku suʹnne neezzan saaǥǥi diõtt, ko tät tuõđšti: «Son lij särnnam muʹnne puk, mâiʹd mon leäm tuejjääm.»
Ko mättʼtõspäärna kuʹlle tõn, suäna vuõʹlǧǧe Isõõzz mieʹldd.
Määŋgas juudlažniiʹǩǩin, kook leʹjje puättam Määʹrj årra da vuõiʹnne, mâiʹd Isõs tuejjii, oskku suu.
«Pueʹtted ǩiččâd åumma, kååʹtt lij särnnam muʹnne puk, mâiʹd mon leäm tuejjääm. Ij tâma tõt leäkku Kristõs?»
Oummu vuõʹlǧǧe gåårdest da mõʹnne suu årra.
Mon leäm vuõlttääm tiʹjjid nåkam šââdd koʹrjjeed, mõõn diõtt jeäʹped leäkku vääiv vuäinnam; jeärraz liâ vääiv vuäinnam, da tij leäʹped vuäǯǯam sij vääivai šââddaid.»
Ko ååʹn samarianeeʹǩǩ puõʹtte suu årra, rauʹǩǩe sij suu pääʹcced sij årra; da son paaʹʒʒi tõk kueiʹt peeivas.
Da sij cieʹlǩǩe neezzna: «Jeäʹp teäʹnab ååsk tuu saaǥǥi diõtt, ko mij jiijj leäʹp kuullâm da tieʹttep, što son tuõđi lij maaiʹlm kaʹjjeeja.»
Nuʹt son pueʹđi Sykar-nõmmsaž Samaria gåårda, kååʹtt lij ââlda tõn mäddkuuʹsǩ, koon Jääkk leäi ouddam pärnnses Jooʹsfa.
Mättʼtõspäärna leʹjje vuâlggam gåårda porrmõõžž vuäʹstted.