Isõs cieʹlǩi suʹnne: «Mâiʹd reäǥǥak, kaav? Ǩeän ooʒʒak?» Mäʹrjj juuʹrdi suu šâddhåiddjeejan da cieʹlǩi: «Šurr, jõs ton leäk viikkâm suu meädda, de säärn, koozz leäk suu piijjâm. Mon viiǯǯam suu meädda.»
Tâʹl tõt mättʼtõspäärnaž, koon Isõs räʹǩsti, cieʹlki Pietara: «Tõt lij Šurr!» Ko Pietar kuuli, što tõt leäi Šurr, son nââʹǩǩti pihttsees oolâs, tõn diõtt ko son leäi peâutää, da njuiʹǩǩii jäurra.