Leša ouddâl eʹjjpeeiʹv prääʹzneǩ Isõs tiõʹđi, što suu äiʹǧǧ leäi puättam da son mõõnči sõrgg tän maaiʹlmest Eeʹjjes årra. Son leäi räʹǩstam tõiʹd, kook maaiʹlmest leʹjje suu jiijjâs, da räʹǩsti siʹjjid loopp räjja.
Isõs cieʹlǩi suʹnne: «Mâiʹd reäǥǥak, kaav? Ǩeän ooʒʒak?» Mäʹrjj juuʹrdi suu šâddhåiddjeejan da cieʹlǩi: «Šurr, jõs ton leäk viikkâm suu meädda, de säärn, koozz leäk suu piijjâm. Mon viiǯǯam suu meädda.»