7 Mon säärnam tiʹjjid tuõđšvuõđ: tiʹjjid lij pueʹrab, što mon mõõnam meädda. Jõs mon jiõm mõõn, ij Vieʹǩǩteeja puäʹđ årrseed. Ko mon leäm mõõnnâm, vuõlttääm suu tij årra.
Leša Vieʹǩǩteeja, Pââʹss Jiõgg, koon Eʹčč vuõlttad muu nõmstan, mättat tiʹjjid puk da mošttat puk, mâiʹd leäm mainstam.
Tij kuulid, mâiʹd mon cieʹlǩǩem: ’Mon mõõnam meädda, leša puäđam mååusat årrseed’. Ko tij räʹǩsteʹččid muu, teeʹst leʹčči rämm tõʹst, što mon mõõnam Eččan årra, tõn diõtt, Eʹčč lij šoorab ko mon.
Håʹt mon mõõnam valmšted tiʹjjid sââʹj, puäđam mon väʹst da vääldam tiʹjjid årrsan, što tij še leʹččid tåʹben, koʹst mon leäm.
Mon vuõlttääm tiʹjjid Vieʹǩǩteeja, tuõđšvuõđ Jiõgg, kååʹtt vuâlgg Eeʹjj åʹrnn. Son puätt da tuõđašt muʹst.
Vieʹǩǩteeja puätt da čuäʹjat maaiʹlme, mii lij reäʹǩǩ, mäʹhtt piâzzât õhttvuõʹtte Vuâsppooʹdin da što suu suud puätt.
Leša son õõlǥti Jiõgg, koon tõk, kook suu oskku, mâŋŋa vuäǯǯče. Tõn ääiʹjest Jiõgg iʹlleäm veâl uvddum, ko Isõs iʹlleäm veâl mõõnnâm suu čuõvvâdvuõʹtte.