De Isõs vaʹsttii da cieʹlǩi siʹjjid: «Mon ceälkam tiʹjjid, što Päʹrnn ij vueiʹt ni mâiʹd tuejjeed jiijjâs täättast, pâi tõn, mõõn son vuäinn, što mâiʹd Eʹččes tuejjad. Mâiʹd Eʹččes tuejjad, tõn Päʹrnn še tuejjad.
De Isõs säärnai ceerkvest da čuârvai kõrr jiõʹnne: «Tij tobddveʹted muu da tieʹttveʹted, koʹst mon leäm puättam. Leša mon jiõm leäkku puättam jiõččan täättast, a tõt ǩii lij muu vuõlttääm, lij vuõigg vuõltteeja, da suu tij jeäʹped toobd.