36 «Šurr, koozz ton mõõnak?», Semman Pietar kõõjji. Isõs vaʹsttii suʹnne: «Koozz mon mõõnam, tåk ton jiõk vueiʹt pueʹtted meâlddan, leša puäđak mâʹnnjlest.»
Rääʹǩǩes päärna, leäm tijvuiʹm veâl siõmmna ääiʹj. Tij ooccveʹted muu, leša ceälkam tiʹjjid seämmanalla ko juudlažniiʹǩǩid: tij jeäʹped vueiʹt pueʹtted tåk, koozz mon mõõnam.
Muu eeʹjj pääiʹǩest liâ mäŋgg jieʹllemsââʹj. Ko ij nuʹt leʹčče, ceälkčem-a mon tiʹjjid, što mon mõõnam valmšted tiʹjjid sââʹj?
Måtam Isõõzz mättʼtõspäärna kõõjjee kueiʹmm kueiʹmsteez: «Jeäʹp fiʹtte, mâiʹd son särnn. Son ceälkk: ’Siõmmna ääiʹj ǩeeʹjjest tij jeäʹped teäʹnab vueiʹn muu, leša siõmmna ääiʹj ǩeeʹjjest vuäǯǯveʹted vueiʹnned muu’. Son ceälkk še: ’Mon mõõnam Eččan årra’.
Leša ååʹn mon mõõnam suu årra, kååʹtt lij muu vuõlttääm. Ij ni ǩii teeʹst kõõjj muʹst, koozz mon leäm mõõnnmen.