38 što šõõddči tuõttân profeeʹtt Esai veiʹǩǩumuš, koon son lij ceälkkam: «Šurr, ǩii åskk, mâiʹd mij leäʹp mainstam? Ǩeäzz Šurr čuäʹjti viõǥǥâs?»
Håʹt son leäi nuʹt jiânnai õõmâstuâjaid tuejjääm juudlažniiʹǩǩi čõõʹlmi õõudâst, jiâ sij åskkam suu,
Tõn diõtt sij jiâ vuäittam åskkad, ko Esai leäi veâl ceälkkam nääiʹt še:
Nääiʹt šâdd tuõttân sij lääʹjjez sääʹnn: ’Sij vâjjee muu veäʹrtää’.
Ko mon leʹjjem sijvuiʹm, varjjlem siʹjjid nõõmad viõǥǥin. Varjjlem siʹjjid, ij-ǥa ni ǩii seeʹst šõddâm tuʹššen, pâi son, kååʹtt õõlǥi šõddâd attu, što Pââʹss ǩeeʹrj oudldõs tuõđštõõvči.
Sij cieʹlǩǩe kuâimmseez: «Jeäʹp ǩeâškad tõn kuʹsǩǩen, piijjâp tõn vuârbba, ǩii tõn vuäǯǯ.» Nääiʹt tuõđštõõvi Pââʹss ǩeeʹrj oudldõs: «Sij juõʹǩǩe kõskkneez pihttsään da piʹjje päidstan vueʹrb.» Sääldat tuejjee nuʹt.