34 Narod vaʹsttii suʹnne: «Mij leäʹp lääʹjjest kuullâm, što Kristõs jeäll âʹǩǩpââjas; mäʹhtt šât ton ceälkak, što Oummu Päʹrnn âlgg pââʹjded? Ǩii lij tõt Oummu Päʹrnn?»
Isõs vaʹsttii siʹjjid: «Ij-ǥo tij lääʹjjest leäkku ǩeeʹrjtum: ’Mon säärnam: tij leäʹped Vuâsppååʹd’?
Da ko muu jânnmest kaaggât pââjas, ǩeäzzam pukid årrsan.»
Nääiʹt šâdd tuõttân sij lääʹjjez sääʹnn: ’Sij vâjjee muu veäʹrtää’.
Isõs cieʹlǩi siʹjjid: «Ko ââʹleʹped Oummu Pääʹrn, mättjeʹped tieʹtted, što mon leäm tõt, ǩii mon leäm. Mon jiõm tuejjad ni mâiʹd jiõččan täättast, a säärnam, mâiʹd Eččam lij muʹnne mättʼtam.