57 Jõnnpaapp da farisõõzz leʹjje mieʹrrääm, što ǩii tiõʹđi, koʹst Isõs leäi, õõlǥi ceäʹlǩǩed, koʹst son lij, ko sij tattu väʹldded suu ǩidd.
Juudlažneeʹǩǩ tattu eʹpet väʹldded suu ǩidd, leša son piâzzi sij ǩiõđi seʹst.
Leša måtam seeʹst mõʹnne farisõõzzi årra da mainste siʹjjid, mâiʹd Isõs leäi tuejjääm.
Jõnnpaapp da farisõõzz kočču norrõõzz õõutsâjja da cieʹlǩǩe: «Mâiʹd mij tuejjeep, ko tõt ooumaž tuejjad jiânnai tuõđštõstuâjaid?
Juudlažneeʹǩǩ noʹrre tâʹl ǩieʹđjid da juʹrdde čâʹcǩǩed suu, leša Isõs peittlõõđi da vuõʹlji ceerkvest meädda.
Nääiʹt suäna cieʹlǩǩe, ko suäna põʹlle juudlažniiʹǩǩin. Ko juudlažneeʹǩǩ leʹjje suåppâm kõskkneez, što tõt, ǩii ååskai suu Isõssân Kristõssân, õõlǥi räʹtǩǩeed ceerkvest.