47 Jõnnpaapp da farisõõzz kočču norrõõzz õõutsâjja da cieʹlǩǩe: «Mâiʹd mij tuejjeep, ko tõt ooumaž tuejjad jiânnai tuõđštõstuâjaid?
Jõnnpaapp da farisõõzz leʹjje mieʹrrääm, što ǩii tiõʹđi, koʹst Isõs leäi, õõlǥi ceäʹlǩǩed, koʹst son lij, ko sij tattu väʹldded suu ǩidd.
De farisõõzz cieʹlǩǩe kõskkneez: «Vueiʹnnveʹted-a? Ij täʹst ni mii šõõdd. Puk maaiʹlm orčč suu mieʹldd.»
Tän vuõssmõs õõmâstuâjas Isõs tuejjii Galilea Kaanast da čõõđti čuõvvâdvuõđâs, da suu mättʼtõspäärna oskku suu.
Suu viõǥǥte jiânnai oummu, kook leʹjje vuäinnam suu õõmâstuâjaid, ko son pueʹrii puõʒʒjid.
Farisõõzz kuʹlle narood nääiʹt reeidčõõttâm suʹst; tâʹl jõnnpaapp da farisõõzz vuõlttee vieʹǩǩid väʹldded suu ǩidd.
De kääzzaǩ maʹcce jõnnpaappi da farisõõzzi årra, da täk kõʹčče seeʹst: «Mõõn diõtt jeäʹped pohttam suu tiiʹǩ?»