46 Leša måtam seeʹst mõʹnne farisõõzzi årra da mainste siʹjjid, mâiʹd Isõs leäi tuejjääm.
Jõnnpaapp da farisõõzz leʹjje mieʹrrääm, što ǩii tiõʹđi, koʹst Isõs leäi, õõlǥi ceäʹlǩǩed, koʹst son lij, ko sij tattu väʹldded suu ǩidd.
Håʹt son leäi nuʹt jiânnai õõmâstuâjaid tuejjääm juudlažniiʹǩǩi čõõʹlmi õõudâst, jiâ sij åskkam suu,
Farisõõzz kuʹlle narood nääiʹt reeidčõõttâm suʹst; tâʹl jõnnpaapp da farisõõzz vuõlttee vieʹǩǩid väʹldded suu ǩidd.
De kääzzaǩ maʹcce jõnnpaappi da farisõõzzi årra, da täk kõʹčče seeʹst: «Mõõn diõtt jeäʹped pohttam suu tiiʹǩ?»
De sij viʹǩǩe suu, kååʹtt ouddâl leäi leämmaž čââʹlmtem, farisõõzzi årra.