27 Son lij tõt, kååʹtt puätt muu mââibeäʹlnn da koon kaammikorstõõǥǥ jiõm ââʹnet čåuʹdded.»
Evvan tuõđšti suʹst da čuârvai: «Tät lij tõt, ǩeäʹst mon sarnnum: muu mââibeäʹlnn puätt nuʹbb, kååʹtt lij muu šoorab, tâʹl son lij leämma ooudbeäʹlnn muu.»
Tät lij tõt, ǩeäʹst mon cieʹlǩǩem: ’Muu mââibeäʹlnn puätt ååum, kååʹtt lij šoorab muu, son lij leämma juʹn ooudbeäʹlnn muu.’
Da määŋgas puõʹtte suu årra da cieʹlǩǩe: «Evvan ij tuejjääm ni õõut õõmâstuâj, leša puk mâiʹd Evvan cieʹlǩi tän åummast, lij tuõtt.»