„Diňom man te arakhel olenge, ko man na rodenas, sikaďom man olenge, ko pal ma na phučenas. Ole narodoske, so ke ma na vičinelas, phenďom: ‚Kade som, kade som.‘
Me dikhľom tiro džungipen, tiro lubipen, lubikano dživipen; sar džan jekh pal aver sar o graj pal e kobila andre ruja, sar lašaren le modlen pro verchi the pro maľi. Vigos tuke, Jeruzalemona! Medik dži kana kames te ačhel nažužo?“
Tritovar lestar phučľa: „Šimon, čhavo le Janoskro, rado man dikhes?“ Akor ačhiľa smutno o Peter, hoj lestar tritovar phučel: „Rado man dikhes?“ A phenďa leske: „Rajeja, tu džanes savoro! Tu džanes, hoj tut rado dikhav.“ O Ježiš leske phenďa: „Pašin mire bakroren!
O nasvalo manuš leske odphenďa: „Rajeja, nane ajso manuš, savo man ľigenďahas andro paňi akor, sar pes čhalavel. A medik me dodžav, imar aver džal anglal ma.“
A nane ňič stvorimen, so uľahas garudo anglal leste. Savoro hin le Devleske phundrado a sa dičhol anglo jakha Oleske, kaske jekhvar phenaha, sar dživahas, so kerahas a soske.
Bo nane amen Nekbareder Rašaj, savo na achaľol amare slabišagenge, ale hin amen ajso, savo sas pokušimen andre savoreste avke sar amen, ale na kerďa ňisavo binos.